Prevodioc

Monday, August 24, 2015

Krvoproliće na brdu Žuč

Krajem maja '92 odlaskom Joje iz Vogošce, prekinut je rad krizvnog štaba i formirana je vojna formacija pod nazivom Crnovrška Brigada. U sastav brigade ušli su Vogošcanski, Blagovacki, Krivoglavacki i Semizovacki bataljon. U komandu brigade su se našli pretežno ljudi koji su živili u Blagovcu i Jovnovicima. Zbog takvog sastava komande nastalo je nezadovoljstvo među lokanim srpskim selima.
Među vogošcanima se pricalo da je SDA stranka pobijedila na lokanim izborima zahvaljujuci srpskim glasovoima stanovnika Blagovaca i Jovanovica. Pretpostavljalo se da su njihovi stanovnici, racunajuci da nacionalne stranke vodu narod u rat, svoje glasove davali višenacionalnim strankama. Međutim muslimansko stanovništvo je mahom podržalo svoju nacionalnu stranku, što je dovelo do pobjede SDA stranke za samo jedan jedini glas u odnosu na SDS stranku na prostoru opšitne Vogošca. Nijedna stranka nije mogla sama formirati vlast, pa su SDA i SDS ušle u "prijateljsku" koaliciju da bi vladale opštinom Vogošca.
Saznanje da komandu brigade sacinjavaju ljudi iz Blagovca i Jovanovica docekano je sa negodovanjem nekih srpskih sela oko Vogošce. Stanovnici Krivoglavaca su najviše pokazali svoje nezadovoljstvo, jer u sastavu komande nije bio nijedan covjek iz njihovog sela. Iako je kod pojedinaca ostalo nezadovoljstvo, napeta situacija i nesuglasice su se prekinule zbog pocetka muslimanske ofanzive na srpska sela na brdu Žuc, pa je komanda brigade iz tog razloga nastavila sa radom u istom sastavu.
Pocetkom juna '92 godine potvrdilo se ono cega se srpski narod u Bosni pribojavao. Politicari SDA stranke podržani od strane Amerike, nisu prihvatili nikakav dogovor o mirnom rješenju buduceg uređenja zajednicke države. Krenuli su vojnom akcijom u pokoravanje srpskog naroda u BiH.
Nakon što su 16 maja protjrani stanovnici Gornjih Pofalica, krenulo se u novo osvajanje srpskih sela.
Trn u oku bilo je brdo Žuc. Brdo se nalazilo uz samo jezgro grada i sa njega se golim okom mogla vidjeti cijela površina grada Sarajeva. Od Baršcaršije do Ilidže sa jedne strane, a sa druge strane brda pogled se pružao na opšitne Srpskog Sarajeva, Rajlovac, Vogošca, Ilijaš i dalje sve do Breze i Ceremernog.
Na brdu Žuc se nalazilo nekoliko sela i zaseoka iskljucivo sa srpskim stanovništvom. Napad muslimanske vojske iz svih mogucih pravaca poceo je 8 juna u ranim jutarnjim satima. Krenulo se silovito i vrlo brzo ovladalo velikim dijelom tog brda. Srpska vojska se povukla na kotu 850, a muslimanska vojska je ovladala najvišom kotom 877, zvanom Orlic i srpskim selima na tom prostoru. U borbi za to brdo poginulo je puno  ljudi na svim zaracenim stranama.
Vogošca je zavijena u crno! Poginuli vogošcani: rezervni potporucnik Aćimović Aleksandar-Aco, Bojic Ranko, Bozalo Branko, Đurašinovic Miroslav, Gracanin Borislav, Kerovic Predrag-Aci, Koprivica Srpko, Miloševic Aleksandar-Aco, Mizdrak Boško, a tijela ostala na neprijateljskoj strani . U borbi su zarobljeni Dragojevic Savan i Đurđic Siniša. Pricalo se da je među zarobljenim bio mladi potorucnik Acimovic Aleksandar-Aco, sin poznatog vogošcanskog nastavnika Arsena, ali da je po zarobljavanju strijeljan, kao i Kerovic Predrag-Aci, kojeg je njegov radni kolega ubio zato što je obukao srpsku uniformu i stao u odbranu svog naroda.
Kada su borbe prestale muslimanska vojska došla je u srpska sela koja su ostal pod njihovom kontrolom i svirepo ubila preostalo stanovništvo, uglavnom žene i starce, Najgore od svih prošli su stanovnici sela Grahovište. Nakon što su 4-og maja muslimanski vojnici upali u to selo i tukli stanovnike, koje su zarobili u zbijegu bježeci od njih po okolnim šumama, sve vojno sposobne muškarce, njih jedanaest: Sikiraš Ranko, Branko i Obren, Vladušic Jeremija, Ilija i Željko, Živkovic Jovo, Pajdakovic Milan, izbjeglice iz Gornjeg Hotonja Spasojevic Ranko i Milorad koji su potražili spasu u tom selu i vogošcanin koji se gore zadesio Palija Mile, odvedeni su na Kobilju Glavu.
Sikiraš Obrena i Paliju Mileta iz nekog razloga puštaju na slobodu. Preostalih  devet  ljudi svirepo ubijaju uz odsjecanje udova i glava, pod izgovorom da je to osveta za Kenana Demirovica, djecaka koji je ubijen dan posle ubistva srpskog svata na Baršcaršiji.
Žene i straci sela Grahovište u nadi da ih niko nece dirati jer nisu vojno sposobni, ostadoše u svojim kucama. Tri dana nakon borbi, tacnije 11 juna muslimanska vojska dođe u selo i uhapsi sve preostale stanovnike sela: Sikiraš Neđo rođen 1927 godine, Sikiraš Zorka rođena 1911 godine, Sikiraš Tankosava rođena 1919 godine, Sikiraš Stana rođena 1937 godine, Vladušic Radosava rođena 1940 godine, Vladušic Divna rođena 1953 godine, Vladušic Jovo rođen 1920 godine, Vladušic Miloš rođen 1929 godine, Vladušic Vukica rođena 1953 godine i zatvori ih u kucu Sikiraš Obrena.
Stari trgovac Neđo uspio je sakriti svoj pištolj i baš kao što je i obecao u majskom razgovoru sa mnom, ne dozvoli da mu dušmani sude. Svojom rukom sam sebi presudi. Ostale zarobljene mještane Grahovišta muslimanska vojska je streljala i zapalila u podrumu Obrenove kuce. Takvu sudbinu doživila je i šestoclana porodica Ristovic, koja je živila u selu Velešici na brdu Hum, a koje je od samog pocetka rata bila pod muslimanskom kontrolom.
Sva ta svirepa ubistva nad Srbima ukazivala su da se predajom nece izbjeci smrt. Srpska strana krenula je u odlucniju borbu u cilju zaštite svog stanovništva i teritorije.

No comments:

Post a Comment