Prevodioc

Tuesday, June 17, 2025

Muslimanska ofanziva na Srpsko Sarajevo juni '95

15 juna 1995 ljeta Gospodnjeg pocela je nasnaznija i najorganizovanija muslimanska ofanziva na Srpsko Sarajevo. Organizovana je uz podrsku generalstaba NATO snaga!
Preko sto hiljada muslimanskih vojnika zdruzenih iz sarajevskog, zenickog i tuzlanskog korpusa izvrsili su udar iz svih pravaca na Srpsko Sarajevo. 
Rezolucija broj 990, donesena 4 marta 1994 je prekrsena uz podrsku zapadnih sila i izvjestaca UN-a, koji su kao i tokom cijelog rata prikrivali krsenje rezolucije o zabrani borbenih dejstava u i oko Sarajeva, kada su Srbi bili ugrozeni, zbog cega ih je srpska vojna i civilna vlast opravdano smatrala neprijateljskom stranom.
U silovitom muslimanskom napadu prvi udar izveden je na liniju odbrane Semizovackog bataljona i Ilijaskske brigade. Linije odbrane su popustile na mnogim mjestima. U svemu tome najgore je prosao Semizovacki bataljon. Cijela linija je popustila, a borci sa linije su se povukli, ostavljajuci liniju odbrane potpuno praznu. 
Muslimanske snage osjetile su da nema otpora od srpske strane,  dosle su do putne komunikacije Semizovac-Srednje i postavili barikadu na putu na prostoru izmedju Kamenickih stijena i brda zvonog Lipa.
Vojna Policija u tom momentu dobija, naredbu da izadje na Kamenicke stijene i ojaca liniju odbrane Semizovackog bataljona.
Borbeni vod Vojne Policije brzo stizu u komandu Semizovackog bataljona i od nacelnika OC dobija insteukcije za izvrsenje zadatka. 
Policija ne znajuci da je linija prazna i da tamo nema vojske, krece sa dva terenska vozila na izvrsenje zadatka.
Na putu do Kamenickim stijena sa policijom je krenuo i pozadinac iz Semizovackog bataljona, kako bi uputio Ploiciju na pravi pravac kretanja, jer nisu poznavali teren na koji su trebali izaci kao ojacanje.
Kada se stiglo do puta koji vodi ka Kamenickim stijenama, policija je krenula prema vrhu brda, a vozac jednog terenskog vozila je vartio vodica nazas u Semizovac.
U tom moment pocela je puscana paljba u pravcu drugog policijskog vozila i tom prilikom bivaju ranjena 2 policajca. Komandir voda Ranko Radovanovic teze i Mladen Petrovic lakse ranjeni.
Uvidjevsi da je policija upala u zasjedu ja kao komandir CVP pozicam nacelnika OC-a i javljam da smo upali u muslimansku zasjedu i da puscana vatra dolazi iza nasih ledja, sto je u tom momentu trebala biti duboka pozadina srpske teritorije.
Komanda brigade ne prihvata moju informaciju kao istinitu i ponovo naredjuje da krenemo ka vrhu brda i da nas tamo ceka komandant Semizovackog bataljona Rajko Jankovic da nas rasporedi na liniji odbrane.
Tad za policiju nastaje pakao, krecu borbe sa neprijateljom, a nerazumjevanje od komande nas dovede u bezizlaznu situaciju.
U tom momentu konacno stize razumjevanje komande 3 Sarajevske brigade, zahvaljujuci ministru zdravlja Draganu Kalinicu koji je stigao u Semizivac.
Ministar je sa svojim vozacem uspio izbjeci sigurnu smrt i pad u neprihateljske ruke tako sto je vozac bio priseban. Prepoznao je na barikadi na putu da se radi o muslimanskim vojnicima i nije zaustavio vozilo, nego je punim gasom proletio kroz barikadu. Tom prilikom vozac je bio ranje, a ministar je nepovredjen stigao u Semizovac.
Sve je to potvrdilo moju tvrdnju da sam upao u zasjedu i konacno komanda salje pomoc Vojnoj Policiji.
Ubrzo stize kao ispomoc Ilidzanski odred Specijalne Policije i u sadejstvu sa Vojnom Policijom krece ciscenje terena. Tokom intervencije pet speijalnih policajaca biva ranjeno ali se ciscenje terena ne prekida.
Potpomognuti artiljerijom razbijamo muslimansku jedinicu ubivsi im sedam boraca. Nakon toga medju muslimanskom vojskom nastaje panika i oni pocinju neorganizovano da bjeze sa nase teritorije.
Specijalna i Vojna policija iskoristavaju njihovu paniko i u strelcima vidno jedan do drugog nastavljaju da ciste teren. 
Iako umorni od teski borbi i brdovitog terena stigli smo do vrha brda, pala je noc i izdata je naredba da se utvrdimo na dostignutim pozicijama.
U medjuvremenu saznali smo da smo uspjeli protjerati njihovu elitnu jedinicu 7 Muslimasku brigadu, za koju se pricalo da su bili njihova najekstremnija jedinic.
Nakon uspjesno obavljenog zadatka Vojna Policija je ostala bez komandira borbenog voda, pa sam kao komandir cete odlucio da na tu funkciju postavim Galinac Radenka.
Dva dana nakon vracanja putne komunikacije stizu nove muke za 3 Sarajevsku brigadu, izgubljeno je brdo Lipa, kljucno brdo za sigurnu odbranu putne komunikaciju jedini siguran put za bezbedniji izlazak civila iz opkoljenog Srpskog Sarajeva!
Stize nova naredba za Voju Policiju, pod hitno zaustaviti prodor muslimanske vojske na Lipi!

Monday, June 16, 2025

Genocid nad srpskim selima oko Sarajeva

11 juna 1992 ljeta gospodnjeg muslimanska vojska počinila je još jedan genocid u nizu! Nakon masovnog ubijanja Srba iz Grahovišta, Pofalića i Čemerna došao je ponovo red na Grahovište!
Nakon što je 8 juna '92 muslimanska vojska ovladala velikim dijelom platoa na brdu Žuč vratila se u selo Grahovište. U selu su zatekli samo starce i žene, jer su mjesec dana ranije iz sela odveli sve vojno sposobne muškarce i streljali ih kod fudbalskog stadiona Koševo, a neke od zarobljenih su iz mržnje zapalili. 
U to vrijeme mještani Grahovišta nisu znali šta se desilo njihovom komšijama i rodbini koji su živi odvedeni iz sela, a selo nije bilo u mogućnosti da se vojno brani. Mještani su odlučili da ostanu u selu, računajući da će muslimanski vojnici poštovati njihove godine i to što nisu bili vojno angažovani i da će ih ostaviti da ostanu da žive u svom selu.
Međutim muslimanski vojnici nisu tako mislili, zadojeni mrznjom prema srpskom narodu odlučili su da ih sve ubiju, bez obzira što su u selu bili samo starije žene i muškarci nesposobni za vojsku.
Sve su ih skupili na jedno mjesto, uveli ih u kuću Obrena Sikiraša i žive ih zaplalili u toj kući.
Neđo Sikiraš prilikom zatvaranja u Obrenovu kuću, prikrio je svoj pištolj i kada su ga zatvorili izvršio je samoubistvo i na taj način spasio sebe teških muka koje su mu namjenile njegove komšije sa Kobilje glave!
Svim stradalim neka je vječna slava!

Wednesday, June 11, 2025

Genocid u selu Grahovište

8 juna '92 ljeta gospodnjeg pokrenuta je velika ofanziva u svim pravcima na Srpsko Sarajevo, sa planom etnickog ciscenja Srpskog naroda sa tog prostora!
Nakon sto su uspjeli da ovladaju nekim srpskim selima oko Sarajeva u kojim su nakon ovladjivanja nemilosrdno i zvjerski poubijali preostalo srpsko stanovnistvo koje nije uspjelo pobjeci pred njihovim naletom. Ohrabreni tim uspjesima, krenuli su u ofanzivu sa planom protjerivanja kompletnog srpskog naroda.
Vlastima u Srpskom Sarajevu konacno je pocelo dolaziti u glavu da sa muslimanskom stranom sve sto je dogovoreno prije pocetka sukoba nece se postovati i da predstoji teska borba za opstanak srpskog naroda. 
Uvidjelo se konacno da se na teritorijama pod muslimanskom kontrolom srpski narod tretira kao srbocetnicki neprijatelj, koji hoce da okupira cijelu BiH, pa se iz tog razloga dalo opravdanje da se hapse i pritvaraju u formirane logore i privatne zatvore za Srbe. Srpska vlast u Vogosci iako je nakon saslusanja muslimanskih boraca iz Svraka donijela odluku da ih sve pusti svojim kucama, sa odobrenjem da mogu napustiti teritoriju Vogosce, ako to zele, sta su mnogi iskoristili i napustili Vogoscu, donijeli su novu odluku da osnuju zatvor i u njega zatvore muslimanske borce koji su bili zarobljeni prilikom oslobadjanja sela Svrake.
Razlog za to bio je zato sto su morali da prave razmjenu, kako bi oslobodili nevino zatvorene Srbe na muslimanskoj teritoriji.
Za razliku od muslimanske strane, koja je hapsila Srbe samo zato sto su Srbi, srpska strana nije hapsila muslimanske stanovnike ako nisu imali razlog da ih hapse, sto znaci da su svi muslimani lojalni srpskim vlastima mogu ostati da slobodno zive u svojim stanovima i kucama.
Konacno se shvatilo i to koliku vaznost ima izlazak srpske vojske na rubne dijelove Vogosce. Ukinute su pjesacke patrole i napokon postavljene neprekidne linije odbrane srpske teritorije. Linije su bile predugacke, jer se postovala dogovorena podjela teritorije, zbog cega je takvo stanje jako iscrpljivalo srpsku vojsku. Na strazu se islo svaki drugi dan, tako da se imalo malo vremena da se posveti drugim obavezama, sta je uticalo da vlast promjeni odluku o postivanju dogovora.
Ubrazano se poceo praviti plan odbrane, sa ciljem popravljanja losih polozaja i skracivanja predugacke linije odbrane za koju nije bilo dovoljno srpskih boraca za sigurnu odbranu srpske teritorije....
Dana 11 juna 1992 ljeta gospodnjeg muslimanska vojska počinila je još jedan genocid u nizu! 
Nakon masovnog ubijanja Srba iz Pofalića i Čemerna došao je ponovo red na Grahovište!
Nakon što je muslimanska vojska ovladala velikim dijelom platoa na brdu Žuč vratila se u selo Grahovište. U selu su zatekli samo starce i žene, jer su mjesec ranije iz sela odveli sve vojno sposobne muškarce i streljali ih kod fudbalskog stadiona Koševo, a neke od zarobljenih su iz mržnje spalili. U to vrijeme mještani Grahovišta nisu znali šta se desilo njihovom komšijama koji su živi odvedeni iz sela, a selo nije bilo u mogućnosti da se vojno brani. Mještani su odlučili da ostanu u selu, računajući da će muslimanski vojnici poštovati njihove godine i to što nisu bili vojno angažovani i da će ih ostaviti mirno da ostanu da žive u svom selu.
Međutim muslimanski vojnici nisu tako mislili, zadojeni mrznjom prema srpskom narodu odlučili su da ih sve ubiju, bez obzira što su u selu bili samo starije žene i muškarci nesposobni za vojsku.
Sve su is skupili na jedno mjesto, uveli ih u kuću Obrena Sikiraša i žive ih zaplalili u toj kući.
Neđo Sikiraš prilikom zatvaranja u Obrenovu kuću, prikrio je svoj pištolj i kada su ga zatvorili izvršio je samoubistvo i na taj način spasio sebe teških muka koje su mu namjenile njegove komšije sa Kobilje glave!
Svim stradalim neka je vječna slava!