Jedna žrtva od mnogobrojnih iz Sarajevo safari, bio je samo željan života...
Tog dana proveo je vrijeme druzeci se sa svojm komsinicom, njegovom najboljom drugaricom. Zivjeli su kuca do kuce. Ni slutili nisu da se nekadasnje komsije muslimani sa kojim su nekad dijelili i dobro i zlo privukli su se njihovim kucama i sa snajperom cekaju njihov pogresan korak!
Cekao je dusman da napravi zlocin kojeg se nece postidjeti, naprotiv, bice ponosan svojim djelom! Mozda ce vec sutra od svojih nadredjenih dobiti "zlatni ljiljan" ako ubije "ćetnićko dijete", tog tek formiranog djecaka?
Dugo vremena tog dana su njih dvoje pricali na kucnom pragu Miodragove komsinice i najbolje drugarice. U mladosti djeca imaju mnogo tema, zamisljenih i neostvarenih zelja, a kad imas iskrenu drugaricu, onda nemas tajni, rijeci same isplivavaju...
Nije stigao da isprica sve svoje neostvarene zelje, vreme je isticalo, a on je morao da krene svojoj kuci, jer ga je cekao otac Aleksa, da mu pomogne u radovima oko kuce, a i majka ga je cekala da joj donese koje drvo, da ugrije kucu, posto je zima vec ovladala tim krajem.
Pozdravi se sa svojom drugaricom i krenuo, utabanom stazom, koju su njih dvoje jos od rodjenja zajedno utabali.
Ni slutili nisu da im je to poslednji put da jedno drugom kazu cao, vidimo se kasnije.
Miodrag se priblizavao svojoj kuci, ne osvrcuci se ka drugarici. U tom casu cuo se prasak, koji se u to vrijeme cesto moga cuti kraj njihovih kuca. Nesto prozvizda izmedju kuca i pogodi Miodraga! Pade djecak na ledenu zemlju, ni jedne rijeci ne izusti.
Dok je Miodrag jos uvjek lezao na puteljku njegoveog djetinstva, cu se glas sa druge strane njihovih kuca!
Aleksa, ooo Aleksa, znas li gdjeti je sin?
Znao je zlotvor koga je ubio i cije je to dijete bilo! A kako nece znati, kad je u Aleksinoj kuci do pocetka rata popio vise kafa i docekan sa dobrodoslicom, nego u svojoj rodjenoj...
Bila su to ratna vremena, u kojim Srbi nisu zeljeli da prilaze neprijateljskim kucama, braneci samo svoj kucni prag, ne sluteci da neprijatelj zeli da ih protjera sa tog mukom i vrednim radom stecenog imanja...
Hotonj je bio jedno od najstradalnijih sela u kojem je "sarajevski safari" svakodnevno odnosio zivote ljudi koji su ginuli radeci uobicajene svakodnevne poslove oko svojih kuca...
Bilo ne ponovilo se!
