Postizborne rukovodeće promjene u TAS-ovim pogonima
Nakon prvih demokratskih izbora '90 godine, Bosansko-hercegovački političari krenuli su putem ratne retorike! U predizbornim aktivnostima političkih stranaka osjećala se nacionalna i vjerska netrpeljivost, posebo onih stranaka koje su nakon izbora došle na vlast. Iako je narod u BiH bio svjestan u predizbornoj trci, čemu teže ove stranke, ipak je dao glas nacionalistima i tako svoju životnu sigurnost gurnuo u propast. Moj tadašnji glas koji sam dao za reformiste Ante Markovića nije spriječio da pobjede stranke koje su nas vodile u rat!
Čini mi se, te '90-e godine Volkswagen je postao većinski vlasnik TAS-a i sa 51% vlasništva odlučivao o rukovodečim funkcijama. Na čelo fabrike je došao Lajsner, novi generalni direktor Tvornice Automobila Sarajevo, (TAS). Lajsner je svojim dolaskom najavio promjene rukoivodilaca od direktora do šefova pogona. Pošto je najveći broj glasova na izborima dobila SDA stranka, njemački vlasnici su odlučili da u dogovoru sa SDA strankom postavljaju nove rukovodeće kadrove. Tako je TAS postao SDA kolektiv!
Smijenjeni su neki stari upravinici i šefovi a na njihova mjesta došli novi, po preporuci SDA stranke! Jedne od največih političkih promjena u rukovdećim strukturama doživila je, upravo lakirnica. Sa tim promjenama su se pojavili prvi nacionalistički ispadi. Prvi problemi zbog nacionalizma i pobjede nacionalističkih stranaka doživio sam kada sam mom šefu smjene Smaji, obratio da mi pomogne oko postrojenja na kojem sam bio mašinista. Na tom postrojenju u dvije smjene, radili smo Vlado i ja, a od kada je uvedena treća smjena sa nama je u timu bio i Izo. Vlado je besprekorno obavljao svoj posao, ali dolaskom Ize, kojeg sam ja dolaskom na posao smjenjivao, postrojenje je bilo u katastrofalnom stanju. Mislio sam da bi Izi neko trebao stučno pomoći i uputiti ga kako da rukuje postrojenjem, kako se ne bi poremetili važni parametri u spremnicima postrojenja, zbog čega sam se obratio šefu Smaji! Rekao sam mu da je nakon Izine smjene stanje na kataforezi očajno i da nešto po tom pitanju moramo uraditi. Kataforeza je bilo postrojenje na kojem sam radio, a bilo je dugačko 80 metara i na tri nivoa! Bio je to najsavršeniji uređaj u automobilskoj industriji. Služio je da se limovi od karoserije odmaste, pripreme za lakiranje i zaštite od korozije. Kompletan uređaj je bio robotika i ljudska ruka je je na njemu vrlo malo radila! Zamolio sam Smaju da nešto riješimo po tom pitanju, a on mi je na grub način odgovorio, "Šta ti pričaš, Izo je bolji od tebe"! Na tome se sva priča sa šefom završila, a Izo je i dalje loše radio, što je pruzrokovalo da su hemijski inžinjeri morali često da dolaze i provjeravaju nastale hemijske promjene koje prouzrokuju probleme na karoserijama automobila.
Nakon tog nemilog doživljaja, više se nisam obraćao Smaji po tom pitanju. Znao sam da je Smajo rodom iz Ćajnića, odakle je bio i Izo, pa sam pomislio da je to razlog zbog čega ga je zaštitio od moje kritike. Nekom igrom slučaja u smjeni u kojoj sam radio, od 6 radnika iz proizvodnje koji su opsluživali uređaj, njih 5 su bili muslimanske vjeroispovjesti. Meni to nije smetalo, niti sam primjećivao, jer sam oženjen muslimankom, pa sjedenja sa rodbinom sa ženine strane su bila česta, u kojem sam bio jedini član rodbine srpske nacionalnosti. Osim toga od svoje rodbine islamske vjeroispovjesti sam osjećao veliku ljubav svih ćlanova, pa o tome nisam nikad ni razmišljao!
Pobjedom nacionalnih stranaka neki ljudi su sebi dali za pravo da neke stvari malo glasnije kažu. Jedan od takvih bio je Adem! Adem je bio mali čovjećuljak koji je ličio na Čika iz Zagorovih romana. Visok oko metar i pedeset, debeljuco sa izbačenim stomačićem, uočljivih brčića na licu. Adem je bio porijeklom sa Kosova i to smo svi znali. Iako je bio tako mali i naizgled bezopasan, njegov jezik je bio oštar i često prijeteći u svojim političkim izlaganjima. Počelo mi je smetati njegov način izlaganja i obratio sam se Smaji da nešto učini po tom pitanju. Adem je svoje poitičke istupe uvjek izlagao sa povišenim tonom lupajuči šakom od sto i gledajući mene, pravo u oči! Sve sam to rekao Smaji i on je rekao da će razgovarati sa njim u vezi toga. Nakon nekoliko dana, ponovo sam sjedio sa radnicima iz prizvodnje, a Adem je ponovo počeo svoju diskusiju. Diskusiju je završio ponovo gledajući mene u oči, rekao je: "Neće meni niko ovde braniti da ja iznesem svoje mišljenje! Ako dođe do nečega ja ću prvi uzeti puško i početi pucati! Ako neko ima šta da mi kaže, neka mi to kaže u brk, a ne tamo iza leđa"! Bilo je očito da mu je Smajo prenio ono što sam rekao, ali da nije uticao na njegov govor mržnje! Tog momenta sam ustao i udaljio se od stola, od tada sam se vrlo rijetko duže vremena zadržavao na tom mjestu!
Tako su počeli privi znakovi buđenja moje svijesti da je bratstvo i jedinstvo prošlost na tim prostorima!
Nakon prvih demokratskih izbora '90 godine, Bosansko-hercegovački političari krenuli su putem ratne retorike! U predizbornim aktivnostima političkih stranaka osjećala se nacionalna i vjerska netrpeljivost, posebo onih stranaka koje su nakon izbora došle na vlast. Iako je narod u BiH bio svjestan u predizbornoj trci, čemu teže ove stranke, ipak je dao glas nacionalistima i tako svoju životnu sigurnost gurnuo u propast. Moj tadašnji glas koji sam dao za reformiste Ante Markovića nije spriječio da pobjede stranke koje su nas vodile u rat!
Čini mi se, te '90-e godine Volkswagen je postao većinski vlasnik TAS-a i sa 51% vlasništva odlučivao o rukovodečim funkcijama. Na čelo fabrike je došao Lajsner, novi generalni direktor Tvornice Automobila Sarajevo, (TAS). Lajsner je svojim dolaskom najavio promjene rukoivodilaca od direktora do šefova pogona. Pošto je najveći broj glasova na izborima dobila SDA stranka, njemački vlasnici su odlučili da u dogovoru sa SDA strankom postavljaju nove rukovodeće kadrove. Tako je TAS postao SDA kolektiv!
Smijenjeni su neki stari upravinici i šefovi a na njihova mjesta došli novi, po preporuci SDA stranke! Jedne od največih političkih promjena u rukovdećim strukturama doživila je, upravo lakirnica. Sa tim promjenama su se pojavili prvi nacionalistički ispadi. Prvi problemi zbog nacionalizma i pobjede nacionalističkih stranaka doživio sam kada sam mom šefu smjene Smaji, obratio da mi pomogne oko postrojenja na kojem sam bio mašinista. Na tom postrojenju u dvije smjene, radili smo Vlado i ja, a od kada je uvedena treća smjena sa nama je u timu bio i Izo. Vlado je besprekorno obavljao svoj posao, ali dolaskom Ize, kojeg sam ja dolaskom na posao smjenjivao, postrojenje je bilo u katastrofalnom stanju. Mislio sam da bi Izi neko trebao stučno pomoći i uputiti ga kako da rukuje postrojenjem, kako se ne bi poremetili važni parametri u spremnicima postrojenja, zbog čega sam se obratio šefu Smaji! Rekao sam mu da je nakon Izine smjene stanje na kataforezi očajno i da nešto po tom pitanju moramo uraditi. Kataforeza je bilo postrojenje na kojem sam radio, a bilo je dugačko 80 metara i na tri nivoa! Bio je to najsavršeniji uređaj u automobilskoj industriji. Služio je da se limovi od karoserije odmaste, pripreme za lakiranje i zaštite od korozije. Kompletan uređaj je bio robotika i ljudska ruka je je na njemu vrlo malo radila! Zamolio sam Smaju da nešto riješimo po tom pitanju, a on mi je na grub način odgovorio, "Šta ti pričaš, Izo je bolji od tebe"! Na tome se sva priča sa šefom završila, a Izo je i dalje loše radio, što je pruzrokovalo da su hemijski inžinjeri morali često da dolaze i provjeravaju nastale hemijske promjene koje prouzrokuju probleme na karoserijama automobila.
Nakon tog nemilog doživljaja, više se nisam obraćao Smaji po tom pitanju. Znao sam da je Smajo rodom iz Ćajnića, odakle je bio i Izo, pa sam pomislio da je to razlog zbog čega ga je zaštitio od moje kritike. Nekom igrom slučaja u smjeni u kojoj sam radio, od 6 radnika iz proizvodnje koji su opsluživali uređaj, njih 5 su bili muslimanske vjeroispovjesti. Meni to nije smetalo, niti sam primjećivao, jer sam oženjen muslimankom, pa sjedenja sa rodbinom sa ženine strane su bila česta, u kojem sam bio jedini član rodbine srpske nacionalnosti. Osim toga od svoje rodbine islamske vjeroispovjesti sam osjećao veliku ljubav svih ćlanova, pa o tome nisam nikad ni razmišljao!
Pobjedom nacionalnih stranaka neki ljudi su sebi dali za pravo da neke stvari malo glasnije kažu. Jedan od takvih bio je Adem! Adem je bio mali čovjećuljak koji je ličio na Čika iz Zagorovih romana. Visok oko metar i pedeset, debeljuco sa izbačenim stomačićem, uočljivih brčića na licu. Adem je bio porijeklom sa Kosova i to smo svi znali. Iako je bio tako mali i naizgled bezopasan, njegov jezik je bio oštar i često prijeteći u svojim političkim izlaganjima. Počelo mi je smetati njegov način izlaganja i obratio sam se Smaji da nešto učini po tom pitanju. Adem je svoje poitičke istupe uvjek izlagao sa povišenim tonom lupajuči šakom od sto i gledajući mene, pravo u oči! Sve sam to rekao Smaji i on je rekao da će razgovarati sa njim u vezi toga. Nakon nekoliko dana, ponovo sam sjedio sa radnicima iz prizvodnje, a Adem je ponovo počeo svoju diskusiju. Diskusiju je završio ponovo gledajući mene u oči, rekao je: "Neće meni niko ovde braniti da ja iznesem svoje mišljenje! Ako dođe do nečega ja ću prvi uzeti puško i početi pucati! Ako neko ima šta da mi kaže, neka mi to kaže u brk, a ne tamo iza leđa"! Bilo je očito da mu je Smajo prenio ono što sam rekao, ali da nije uticao na njegov govor mržnje! Tog momenta sam ustao i udaljio se od stola, od tada sam se vrlo rijetko duže vremena zadržavao na tom mjestu!
Tako su počeli privi znakovi buđenja moje svijesti da je bratstvo i jedinstvo prošlost na tim prostorima!
