Bila jednom jedna zemlja!

Bila jednom jedna zemlja !

Bila jednom jedna zemlja na brdovitom Balkanu, u kojoj je vladao jedan čovjek, kojeg su zvali Imperator, a koga su svi na svijetu volili. Iako je bio omiljen u svijetu, ponajviše ga je volio narod koji je živio u njegovoj državi. Imperator je bio okrutan i strog, znao je koga, kako i kada da kazni, ali je bio pravedan, što je narod mogao osjetiti i na svojoj koži. U državi je živilo više naroda i narodnosti. Živili su u ljubavi i slozi! Imperator je to najviše volio, pa je često govorio svom narodu, "Čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga"! Narod je za vrijeme njegove vladavine to stalno imao na umu, pa je svaki pojedinac pazio svoga komšiju, druge vjere i nacije, da ga ne bi kojim slučajem uvrijedio. U državi je vladalo blagostanje, ali Imperator je dozvoljavao ljudima koji žele otići iz njegove zemlje, da odu i vide kako je u drugim zemljama. Mnogi su okušali sreću u nekim drugim državama, ali uvidjevši da je Imperatorova zemlja najljepša na svijetu, vraćali su se svojoj kući i ostatak života provodili u blagostanju koje im je pružao Imperator i njegova država!
Godine su nemilosrdno prolazile, pa je i Imperator paralelno sa njima stario. Kada je osjetio da je život na izmaku, odlučio je da pozove šest svojih sinova i dva unuka, dadne im savjete i upute kako dalje da vladaju sa njegovom zemljom i narodom! Svi su ga pažljivo slušali i klimali glavom u znak slaganja sa njegovim predlozima. Izgledalo je sve kao da je Imperator dobio svog pravog naslednika, pa je u miru odahnuo, otišavši zauvjek iz zemlje kojom je dugi niz godina vladao. Na njegovm ispračaju prisustvovali su svi vladari svijeta, odajući mu poštovanje za ono što je stvorio za svoj narod i državu!
Vrijeme je prolazilo, a Imperatorovi sinovi i unuci sve više su se počeli svađati oko državne imovine i vladavine narodima. Za svoju neslogu i svađu su okrivljivali Imperatora, pa se njegovo ime sve više počelo koristiti u negativnom svjetlu.
Za sve je bio kriv Imperator i njegovo bratsvo i jedinstvo, pa su sinovi i unuci odlučili da podjele zemlju, svaki po svome mišljenju. U među vremenu, nakon odlaska Imperatora, rodili su se novi unučići pa je nastao još veći razdor. Kako su svi Imperatorovi sinovi bili prokleti i htjeli su što više kolača da zagrabe, to se odrazilo na narod, pa je među narodima nastalo veliko nepovjerenje. Jedni drugima nisu više vjerovali, pa su se počele čuvati  seoske straže. Pošto su po gradovima na vlast došli mahom seljačine, seoske straže su se proširile i na gradove, ispočetka po zgradama ili kvartovima, a posle se proširilo i na opštinske straže. Straže su bile podjeljene isključivo po vjerskoj pripadnosti! Bratstvo i jedinstvo su postali bajka u koje više niko živ nije vjerovao!
Jednoga dana odlučiše braća i unuci da podignu narod i zarate između sebe! O tog trenutka od Imperatorove države ostade samo jedna lijepa bajka, ugašena bratskom krvlju, na brdovitom Balkanu !