Boro Radic, plan osvajanja Ugorskog

Nakon što sam shvatio da me Ilija Maletic zamajava i da od povratka GOLF-a nema ništa, odustao sam od daljih pokušaja da auto vratim u svoj posjed. U fabrici je bilo još GOLF-ova i postojala su dvije mogucnosti da ponovo dođem do takvog vozila. Prva mogucnost bila je da odem u fabriku i sa prijetnjom oružjem, nasilno izvucem vozilo van kruga fabrike i druga mogucnost da odem ponovo kod Bore Radica, objasnim šta se desilo i zamolim ga da mi ponovo dopusti da izvucem automobil za sebe.
Bio sam ubjeđen da bi mi Boro to udovoljio, jer sam ga na neki nacin u našem druženju, svojim odnosom prema njemo, zadužio da mi to ucini. Osim toga, njega to ništa ne košta, a tim gestom pridobija još jednog borca za svoju jedinicu.
Prije pocetka rata Boro je bio poznat kao "opasna faca" u gradu. Radio je kao "izbacivac" u mnogim elitnim lokalima u Sarajevu i okolini. Kada bi se desilo da kao izbacivac mora napraviti red i miri i zbog toga mora uci u sukob sa opasnim momcima, zvao je moje prijatelje u pomoc da mu pomognemo da zaštitimo taj lokal. Svaki put smo bez pogovora išli u te frke. Iako nisam dobijao direktan poziv od Bore, svaki put sam išao sa njim. Boro je to cijenio i poštovao i ja sam to osjecao u našim kontaktima!
Međutim, u tome i jeste bi moj veliki problem zbog kojeg nisam želio ponovo da mu se obratim za dozvolu da dođem do drugog automobila. Znao je Boro moju narav, da se ja nikada necu povuci iz bitke, ako se bitka nije završila, zato je želio i pokušao da me dovede u svoju jedinicu. Prvi Borin poziv u jedinicu sam viješto izbjegao, ali ako bi ponovo došao i zatražio drugi automobil, siguran sam da bi dobio njegov ponovni poziv u jedinicu, koji ne bih mogao tako lako izbjeci. To sam po svaku cijenu želio da izbjegnem! Zbog toga sam definitivno odustao od želje da na takav nacen posjedujem taj automobil.
Bilo je više razloga zbog kojih nisma želio da se prikljucim toj jedinici. Jedan od razloga je bio što se u jedinici nalazio moj nekadašnji prijatelj Radomir Prodanovic - Gaga. Ali to nije bio jedini i glavni razlog. Jedan od najvecih razloga bio je moje ubjeđenje da ce se naci politicki dogovor i da ce rat vrlo brzo biti zaustavljen. Želio sam kao i mnogi moji  saborci da taj dan docekam kao castan srpski borac, cista obraza, bez mrlje na mom imenu, kako ljudske, tako i kriminalne.
U tom periodu smjenjivali su se napadi muslimanske vojske na teritorije pod srpskom kontrolom. Glavni udari bili su usmjereni na Vogošcu i Rajlovac, sa ciljem spajanja muslimanske teritorije sa Bezom. Breza je bila jako muslimansko uprište, iz kojeg su cesto letjeli artiljerijski projektili i padali po Ilijašu, pa cak i po Vogošci. U Vogošci se u tom ratnom vremenu pricalo da su na brezanskom otvorenom bazenu, bez ikakvog povoda bili zatvoreni Srbi iz tog grada.
Sva sela sa pretežno muslimanskim življem korištena su za napade na okolna srpska sela. Tako je i Ugorsko imalo taj zadatak. Ugorsko, muslimansko selo bilo je uklinjeno u srpsku teritoriju Vogošce, pa se iz tog razloga odlucilo da se primora milom ili silom da uđu u sastav srpske teritorije, kako bi se sprijecila ceste pogibije vogošcana i opasnost za napad iz sela.
Jedinica Bore Radica od pocetka rata imala je nezahvalan zadatak, da sela, od kojih se procijeni da ima potencionalna opasnost od izvođenja napada na teritoriju pod srpskom kontrolom, primora muslimansko stanovništvo da budu srpska teritorija i prihvate srpsku vlast. Posebno me je zabrinjavalo što je Boro pocetkom jula planirao upad i osvajanje sela Ugorsko. Za mene je u to vrijem osvajanje muslimanskih sela bio necastan i prljav posao i ja u tome nisam želio da ucestvujem! Bio je to još jedan od razloga zbog kojih nisam želio da uđem u sastav te jedinice.

Iz tog selo, tacnije sa jednog uzvišenja iznad sela, kojeg smo tokom rata zvali Glavica, imalo je veliku kontrolu nad vecim dijelom teritorije Vogošce. Svakodnevna opsanost od snajperskih i mitraljeskih dejstava sa tog uzvišenja, smanjivala je mogucnost kretanja i držala vogošcane pod neprekidnim strahom. Selo je bilo povezano sa muslimanskom teritorijom. Osim što je zbog pucnjave sa tog uzvišenja svakodnevno bilo stradanja vogošcana, prijetila je najveca opasnost da se iz tog sela izvrši vojni napad i sa lakocom ovlada cijelim naseljem. Plan da se osvoji selo Ugorsko dodatno je povecala moju odbojnost od te Borine jedinice.
Posebno je zabrinjavao nacin na koji je Boro planirao da osvoji selo. Njegova ideja koju je iznio na sastanku u svojoj jedinici mnoge je iznenadila i prestravila. Ali strah da mu se suprostave, prisilila ih je da prešute brigu i nezadovoljstvo oko nacina izvođenja akcije. Boro je iznio plan na koji niko nije reagovao! Boro je bio ludo hrabar i uvijek na celu svoje jedinice, pa su mnogi njegovi borci cutke išli za njim u te akcije. Zbog takvog nacina ratovanja mnogo srpski borci radije su se opredjeljivali da ostanu u jedinicama za odbranu teritorija, ne želeci da se prikljuce jurišnim jedinicama i ucestvuju u tim zadacima.
Borin plan osvajanja Ugorskog bio je da sa desetak automobila, punim vojnika, u punoj brzini prođe pored  zgrade "Saobracajnog fakulteta", uleti u sred sela, tacnije da dođu do đamije, izlete iz automobila i raštrkaju se svukuda okolo i tako na prepad osvoji selo. Bio je to potpuno nevojnicki plan, koji je mogao da uspije, ali isto tako se moglo desiti da niko iz te elitne jedinice ne preživi u toj akciji. Akcija, biti ili ne biti, pripremala se za njeno izvođenje!
Znalo se da u Ugorskom u to vrijeme nije bilo civilnog stanovništva, jer je Gipso sa svojim artiljerijskim oruđem sa Blagovca nemilosrdno granatirao to selo. Iako je "Saobracajni fakultet" bio pogođen sa mnogo artiljerijskih projektila, niko sa sigurnošcu nije znao dali i koliko u tom objektu ima muslimanskih vojnika.
Sve je bilo spremno za akciju, za koju niko od vojnih i civilnih vlasti, niti je smio, niti je pokušao da ubjedi Boru da odustane od takvog nacina njenog izvođenja. Uslijedilo je iznenadno odgađanje Borine akcije zbog poziva iz Ilijaša da jurišne jedinice iz Vogošce pomognu Ilijaškoj brigadi u ofanzivnim dejstvima koja pocinju da se izvode na selo Gornja Misoca!
Poceo je napad na G. Misocu i Boro je sa svojom i Peniom jedinicom otišao u pomoc Ilijašanima!