Bio sam ubjeđen da do rata u BiH ne može doći! Vjerovao sam da je narod svijestan posledica i da neće podržati ratnu opciju riješavanja političke krize. Očekivao sam da će vlast biti dovoljno mudra i da će se nači neko političko rješenje, novonastale situacije.
Zbog mog ubjeđenja da do rata ne može doći, često sam zajedno sa Novakom Cvijanovićem, takođe jednim od mašinista lakirnice izvodili šale na račun ekstremista i sa pojedincima vodili rasprave. Novak je često u pušionici u vrijeme pauza okupljao raju oko sebe, uglavnom ekstremne ljude islamske vjeroispovjesti i držao im predavanja o političkoj situaciji. Ja sam se priključivao njegovim govorima, jer sam osječao da on sa njima zbija šale! U tim polemikama na kojima je više bilo šale nego zbilje, mnogi su se palili i oštro suprostavljali, šta je ustvari Novak i želio da ostvari. Ostali Srbi iz lakirnice, koji su sjedali u pušionici na svojoj pauzi nisu se uključivali u diskusije, samo su slušali i povremeno bi se nasmijali na neku Novakovu opasku.
Jednog dana priđe mi moj drug Siniša, koji je imao kuću na Blagovcu i reće: "Šta se bolan igraš sa glavom, hoćeš da te ubiju!"
Ja se nasmija i rekoh mu: "Ko će da me ubije?"
"Ne znaš ti, oni imaju crne knjige i u njima prave spiskove za likvidaciju, kada za to dođe vrijeme!" Kaže on meni.
Ja se nasmija i pitam: "A koje vrijeme?"
"Pa rat!" Ogovori on.
"Ma koji rat, nema od toga ništa, moj jarane! Sve je to šuplja priča!" Rekoh mu ja.
On se tada uozbilji i kaže: "Jesi lud, po svim selima se čuvaju straže, Tihovići iznad mog sela svaku veče dežuraju, a mi u Blagovcu isto. Vidimo se međusobno svaku veče kad pripaljujemo cigarete dok smo na straži. Jeftići čuvaju stražu prema Kršama, a Krše prema Jeftićima! To je već sve spremno za rat, samo se čeka pravi trenutak da počne!"
Ja i dalje nisam vjerovao u početak rata!
Prolaze tako dani, a ja kad god imam priliku svratim u pušionicu, gdje je Novak redovno izvodio političke šale. Situacija je postajala sve gora, a svaka strana je mislila da je njihova politička ideologija ispravna! Ja sam bio žestok protivnik svih tih opcija, kako SDS-a tako i od SDA i HDZ-a. Polako sam uviđao ćemu sve to vodi, zbog čega mi se nacionalna svijest počela buditi.
Nakon odluke SDA i HDZ-a da se mimo dogovra sa srpskim političarima, referendumom izjasne građani o nezavisnosti BiH, situacije je postala još dramatičnija. Nacionalistički ispadi su se sve češće dešavali, koji su me nagnali u razmišljanja. Šta ako dođe do rata? Zadnji dan pred "Referendum"dolazi meni jeda momak, kojeg smo zvali Brada, i kaže: "Sutra hoću da te vidim prvog na referendumu, da budeš na TV-u na glasanju za ocjepljenje! Ti si naš zet i hoću da te tamo vidim!" Brada je znao da sam oženjen muslimankom, a da će Srbi bojkotovati taj referendum, pa je to bila jedna od njegovih provokacija. Drsko sam mu odbrusio, više ljutito: "Nećeš mene tamo vidjeti, taman da moj glas odlučuje o tome"!
U to vrijeme, svako jutro, svi mašinisti i poslovođe, zajedno su pili kafu sa šefom Smajom, u njegovoj kancelariji. To je bilo nepisano pravilo, gdje bi nas šef obavjestio o novostima i planovima za predstojeći radni dan. Nakon ispijene kafe sa šefom, odlazili smo svaki na sovje radno mjesto. Ja sam često posle toga odlazio sa Nijazom, poslovođom na postrojenju na kojem sam bio mašinista i sa njim se pripremao za radni dan. Nijaz je bio dobar i iskren momak, pa sam, kada je pravio kuću u jednom selu kod Semizovca, išao na mobu, prilikom izljevanja prve ploče! Moba je bila odlazak na besplatan rad, kad neko pravi kuću ili izvodi veče radove, tako da se pomogne čovjeku u nevolji. On je bio veoma prijatan čovjek za razgovor, pa sam sa njim volio popričati o svim temama, pa i političkim.
U razgovoru sa njim, on mi jednom prilikom reče: "Vidi drže, ti si dobar čovjek, oženjen si muslimankom, ali mi i tebe sad gledamo isto kao i sve ostale Srbe!"
Bio sam zbunjen, njegovom pričom, pa sam ga upitao: "A ko to vi?"
"Pa mi muslimani", reče on.
Rekao mi je da više nećemo piti kafu zajedno, jer će mu njegovi zamjeriti na tome.
Nakon toga, Nijaz je izbjegavao da pijemo kafu zajedno i potpuno je prestao provoditi vrijeme sa mnom! Naše druženje svelo se samo na pozdrav u prolazu.
Moja bračna veza i življenje u punčevom stanu, Srbe je udaljavalo od mene, a muslimani mi nisu vjerovali, tako da je za mene pravo političko stanje u to vrijeme bilo velika nepoznanica! Rat je bio na pragu, a ja toga nisam bio svijestan!
Zbog mog ubjeđenja da do rata ne može doći, često sam zajedno sa Novakom Cvijanovićem, takođe jednim od mašinista lakirnice izvodili šale na račun ekstremista i sa pojedincima vodili rasprave. Novak je često u pušionici u vrijeme pauza okupljao raju oko sebe, uglavnom ekstremne ljude islamske vjeroispovjesti i držao im predavanja o političkoj situaciji. Ja sam se priključivao njegovim govorima, jer sam osječao da on sa njima zbija šale! U tim polemikama na kojima je više bilo šale nego zbilje, mnogi su se palili i oštro suprostavljali, šta je ustvari Novak i želio da ostvari. Ostali Srbi iz lakirnice, koji su sjedali u pušionici na svojoj pauzi nisu se uključivali u diskusije, samo su slušali i povremeno bi se nasmijali na neku Novakovu opasku.
Jednog dana priđe mi moj drug Siniša, koji je imao kuću na Blagovcu i reće: "Šta se bolan igraš sa glavom, hoćeš da te ubiju!"
Ja se nasmija i rekoh mu: "Ko će da me ubije?"
"Ne znaš ti, oni imaju crne knjige i u njima prave spiskove za likvidaciju, kada za to dođe vrijeme!" Kaže on meni.
Ja se nasmija i pitam: "A koje vrijeme?"
"Pa rat!" Ogovori on.
"Ma koji rat, nema od toga ništa, moj jarane! Sve je to šuplja priča!" Rekoh mu ja.
On se tada uozbilji i kaže: "Jesi lud, po svim selima se čuvaju straže, Tihovići iznad mog sela svaku veče dežuraju, a mi u Blagovcu isto. Vidimo se međusobno svaku veče kad pripaljujemo cigarete dok smo na straži. Jeftići čuvaju stražu prema Kršama, a Krše prema Jeftićima! To je već sve spremno za rat, samo se čeka pravi trenutak da počne!"
Ja i dalje nisam vjerovao u početak rata!
Prolaze tako dani, a ja kad god imam priliku svratim u pušionicu, gdje je Novak redovno izvodio političke šale. Situacija je postajala sve gora, a svaka strana je mislila da je njihova politička ideologija ispravna! Ja sam bio žestok protivnik svih tih opcija, kako SDS-a tako i od SDA i HDZ-a. Polako sam uviđao ćemu sve to vodi, zbog čega mi se nacionalna svijest počela buditi.
Nakon odluke SDA i HDZ-a da se mimo dogovra sa srpskim političarima, referendumom izjasne građani o nezavisnosti BiH, situacije je postala još dramatičnija. Nacionalistički ispadi su se sve češće dešavali, koji su me nagnali u razmišljanja. Šta ako dođe do rata? Zadnji dan pred "Referendum"dolazi meni jeda momak, kojeg smo zvali Brada, i kaže: "Sutra hoću da te vidim prvog na referendumu, da budeš na TV-u na glasanju za ocjepljenje! Ti si naš zet i hoću da te tamo vidim!" Brada je znao da sam oženjen muslimankom, a da će Srbi bojkotovati taj referendum, pa je to bila jedna od njegovih provokacija. Drsko sam mu odbrusio, više ljutito: "Nećeš mene tamo vidjeti, taman da moj glas odlučuje o tome"!
U to vrijeme, svako jutro, svi mašinisti i poslovođe, zajedno su pili kafu sa šefom Smajom, u njegovoj kancelariji. To je bilo nepisano pravilo, gdje bi nas šef obavjestio o novostima i planovima za predstojeći radni dan. Nakon ispijene kafe sa šefom, odlazili smo svaki na sovje radno mjesto. Ja sam često posle toga odlazio sa Nijazom, poslovođom na postrojenju na kojem sam bio mašinista i sa njim se pripremao za radni dan. Nijaz je bio dobar i iskren momak, pa sam, kada je pravio kuću u jednom selu kod Semizovca, išao na mobu, prilikom izljevanja prve ploče! Moba je bila odlazak na besplatan rad, kad neko pravi kuću ili izvodi veče radove, tako da se pomogne čovjeku u nevolji. On je bio veoma prijatan čovjek za razgovor, pa sam sa njim volio popričati o svim temama, pa i političkim.
U razgovoru sa njim, on mi jednom prilikom reče: "Vidi drže, ti si dobar čovjek, oženjen si muslimankom, ali mi i tebe sad gledamo isto kao i sve ostale Srbe!"
Bio sam zbunjen, njegovom pričom, pa sam ga upitao: "A ko to vi?"
"Pa mi muslimani", reče on.
Rekao mi je da više nećemo piti kafu zajedno, jer će mu njegovi zamjeriti na tome.
Nakon toga, Nijaz je izbjegavao da pijemo kafu zajedno i potpuno je prestao provoditi vrijeme sa mnom! Naše druženje svelo se samo na pozdrav u prolazu.
Moja bračna veza i življenje u punčevom stanu, Srbe je udaljavalo od mene, a muslimani mi nisu vjerovali, tako da je za mene pravo političko stanje u to vrijeme bilo velika nepoznanica! Rat je bio na pragu, a ja toga nisam bio svijestan!
No comments:
Post a Comment