Ali vrag ne miruje! Već sledeće dana, u mukloj noći odjeknu snažna eksplozija. Znajući da po ulicama u to gluvo doba hodaju samo sumnjivi likovi sa raznim naoružanjima, građani su ostali mirni u svojim stanovima, u nestpljenju i iščekivanju jutra, koje donosi odgovore na noćašnju eksploziju.
Konačno je svanulo! Ustao sam iz kreveta i počeo razmišljati gdje da odem i raspitam o eksploziji koja me je probudila u sred noći. Za takvu vijest, najlakše se mogao dobiti odgovor na pijaci, gdje su Šopa, Nerma, Kljopi i ostali preprodavači robe, koji su snadbijevali građane onim artiklima koji su manjkali na vogošćanskom marketu. Crnoberzijanci su na lak način dolazili do svih informacija, zahvaljujući svojim kupcima, pa sam iz tog razloga prvo otiša do njih. Kako sam i pretpostavljao, vijest se brzo pročula i tamo se već sve znalo! Eksplozija koja je protresla Vogošću bila je od ispaljene rakete iz "Ručnog bacača", a pogođen je krov kuće na "Đulinom brdu" u kojoj se nalazio kafe "Sebastijan".
Đula Piknjać bila je nekad vlasnica velikog posjeda, u koji je ulazilo i to brdo, opština je otkupila njenu zemlju, napravila parcele i prodavala ih za gradnju novih kuća. Tako je to brdo dobilo svoj naziv po njenom imenu. Na brdu je početkom '80-tih niklo puno novih kuća, a vlasnici su bili uglavnom povratnici iz inostranstva, koje smo popularno zvali "Jugošvabe". Vlasnik pogođene kuće bio je Semirov otac, takođe jedan od povratnika, sagradio je kuću sa poslovnim prostorom, u njemu otvorio ugostiteljski lokal, dao ga svom sinu Semiru da vodi posao, kako bi ga sklonio sa uličnih problema, u koji se ovaj liepi momak već bio uvalio.
"Kafe Sebastijan" bio je jedan od najljepših lokala u Vogošći, zbog čega je imao veliku popularnost kod omladine. Razlozi za treoristički napad, baš tog objekta, bili su takođe poznati pijačnim prodavcima. Pričalo se tada, da je svako veče, nakon radnog vremena, neka grupa momaka ostajala u kafiću do kasno u noć, organizujući nekakve sastanke. "Znali su se imena ljudi" i nazivi grupa koje su se sastajale. Zvali su ih organizacije "Mladi muslimani" i "Patriotska liga". Na pijaci su se naslučivali i počinoci tog incidenta, pa je Borino ime kao organizatora raketnog napada bilo u prvom planu. Nakon samo jednog dana od održavanja protestnog mitinga, nisam mogao da vjerujem da bi Boro mogao imati udjela u takvo nešto, zbog toga sam tu vijest odbacio kao laž!
Sa pijace sam krenuo sa nevjericom u ono što sam ćuo, produžio sam u pravcu "Sebastijana", da bi se lično uvjerio u istinitost tog događaja. Kada sam prišao blizu pogođenog objekta, zatekao sam više prolaznika nego što je to bilo uobičajeno, kao da se nalazim na šetalištu, a ne na jednom zabačenom dijelu Vogošće. Ljudi su najvjerovatnije iz istog razloga kao i ja, došli da provjere "najnoviju vijest", pa su prolazeći pored lokala, krišom pogledali u pogođeno mjseto. Kao nezainteresovano, krajičkom oka, bacio sam pogled na krov kuće, pokušavajući da prikrijem, povod zbog kojeg sam došao na to mjesto. Krov je bio oštećen ali ne toliko, koliko sam očekivao, nakon jake eksplozije koja se daleko čula i probudila me iz prvog sna predhodne noći!
Vijest o napadu na kafe "Sebastijan" brzo se proširila po cijelom naselju. Među stanovnicima Vogošće ponovo se vratilo nepovjerenje i napetost, zbog ratne neizvjesnosti! Od tog momenta svakog trenutka se očekivalo eskaliranje sukoba zbog tog događaja!
No comments:
Post a Comment