Prevodioc

Friday, March 6, 2015

Zauvjek nas napusti Lazar Kondić-Lazo

Nakon ratnih, tiho i nečujno, odlaze nam i preživjeli heroji!
Država za koju smo se borili, nije se odužila svojim borcima!
Otišao je još jedan od mnogobrojnih heroja, koji su svoj život i zdravlje žrtvovali za srpski narod i Republiku Srpsku!
Nakon duže bolesti, napustio nas je kapetan Lazar (Branislav) Kondić!
Lazo, kako smo ga svi od mila zvali, u toku rata zbog svojih zasluga bio je unapređen u čin kapetana, odlikovan ordenom za "Vojne zasluge", sahranjen je u selu Mala Obarska, opština Bijeljina.
Lazo će za uvjek biti upamćen kod svih koji su ga poznavali, po svojim nad ljudskim osobinama! Na svom ratnom putu istakao se kao komandir čete u "Hotonjskom bataljonu". Lazo je kao komandir te jedinice, svojim mudrim taktičkim potezima, uspio da osvoji 300 metara prostora po dubini, ispred svoje linije odgovornosti, bez upotrebe artiljerije, što je u to vrijeme bio nezamisliv i ogroman uspjeh. Njegov uspjeh je bio zabilježen 23 marta '93 u ratnom biltenu "Naš glas", koji je izlazio u Srpskoj opštini Vogošća. Komanda "Vogošćanske brigade" uvidjevši njegov potencijal, dovodi ga u "Operatvini Centar" Brigade. Krajem oktobra '93, zbog njegove sposobnosti ukazano mu je povjerenje, postavljen je na mjesto komandanta "Jošaničkog bataljona". Zbog svojih kvaliteta i velikih potreba da se iskoristi njegov potencijal i znanje, ponovo je vraćen u O.C. Vogošćanske brigade, a formiranjem 3 Sarajevsek brigade, zbog stučnosti ostaje do pred sam kraj rat u toj jedinici. Nakon pada velikog dijela linije "Semizovačkog bataljona", postavljen je na mjesto komandata tog bataljona, kao jedina nada da se zaustavi pad Vogošće! Nadljudskim naporima, koji su samo njemu bili svojstveni, sa vojnički razbijenim bataljonom, uspio je da stabilizuje liniju odbrane i povrati izgubljene teritorije.  Danas, mogu slobodno da kažem da je bio jedini čovjek u 3 Sarajevskoj brigadi, koji je u tim teškim trenutcima htjeo da se prihvati te teške obaveze! Preuzeo je bataljon i sve postavljene zadatke uspješno obavio. Pun samopouzdanja juna '95 prihvatio se odbrane Semizovca i to prenio i na svoje saborce! Zahvaljujući Lazinim taktikama "Semizovački bataljon" se herojski borio i odbranio svoje teritorije! Na funkciji komandanta "Semizovačkog bataljona" dočekao je kraj rata!
Muke i težak život natjerale su ga da često mijenja mjesto boravka. Po završetku rata sa svojom porodicom odselio se u Bajmok, selo u Vojvodini. Težak vojvođanski život  ponovo ga je vratio u Bosnu. Novi smještaj našao je u Višegradu. Nakon teške bolesti odlazi u penziju i zbog manjih troškova života odlazi u Žabar, selo koje je njegova majka zbog siromaštva napustila još početkom 50-ih godina. Nakon par godina provedenih tamo uviđa da za njegovu djecu nema budućnosti, iz tog sela odlazi u Bijeljinu.  Lazo u 56-godini života, napušta ovo zemaljski i odlazi u neki, "novi, bolji život"!

Dali smo to zaslužili!
Nakon obavljene sahrane, na kojoj se iz BORS-a niko nije pojavio, otišao sam u njihove prostorije. Bio sam razočaran što se niko nije pojavio, pa sam ih pitao zašto nisu prisustvovali sahrani. Prolazeći kroz mnogobrojne kancelarije, prepune mladih djevojaka, uspio sam da nađem nekog s kim sam mogao razgovarati na tu temu. Taj čovjek mi je rekao da oni nisu znali za smrt odlikovanog ratnog oficira i da im je žao što im to niko nije javio, uz obrazloženje da bi spreimili prigodan govor i počasnu paljbu, kao zaslužnom heroju Republike Srpske.
Čovjek bi mogao i povjerovati u ovu lažnu priču, ali još u toku mog prisustva hodajući kroz njihove kancelarije, napravili su riješenje o ukidanju boračkog dodatka. Kroz razgovor sa njima došao sam do zaključka da su znali za smrt srpskog ratnog oficira. Iskoristili su moj dolazak, registrovali Lazinu smrt, napravili riješenje o ukidanju boračkog dodatka, koje su uručili Lazinoj porodici, još za vrijeme mog kratkog boravka u Bosni.
U prostorijama BORS-a najmanje je boraca i članova porodica poginulih boraca, pa je moje mišljenje da tu organizaciju zbog zloupotrebe pod hitno treba ukinuti!

No comments:

Post a Comment