Nakon što je završavala radna sedmica, u kojoj sam bio prva smjena, imao sam obavezu da u prvi neradni dan organizujem rad na postrojenju koje se zvalo kataforeza, na kojem sam obavljao dužnost mašiniste. Obično sam zadnjim radnim danom u sedmici tražio dobrovoljce, radnike iz proizvodnje da se jave za prekovremeni rad i pomognu mi na remontima koji su se obavljali svake sedmice. Kataforeza je bio najsavremeniji poluautomatizovano postrojenje koji je u to vrijeme postojao u automobilskoji industriji, a koji je zahvaljući njemačkim stručnjacima posjedovala i Tvornica Automobila Sarajevo.
Tog dana, vjerovatno iz straha od ratne opasnosti, niko se nije javio da dođe samon na prekovremeni rad. Nisam imao izbora, morao sam doći i sam obaviti taj posao!
Uveće 17 aprila, spremao sam se ranije na spavanje, da bi u jutro bio naspavan i odmoran za posao. Pred sami polazak u krevet, na televiziji je počinjao, za taj dan, poslednje izdanje TV YUTEL dnevika. Veliki broj građana u Bosni, pretežno srpske nacionalnosti, su željeli da se održi Jugoslavija, pa su iz tog razloga najviše vjerovali baš u njihovo izvještavanje, jer su po svom nazivu bili "jugoslovenski orijentisani", tako da se njihov dnevnik sa nestrpljenjem isćekivao svako veće. Narod je u to vrijeme smatrao da u cilju opstanka zajedničke države u kojoj je bratstvo i jedinsvo bilo osnova življenaja u zajdeničkoj državi, pa će davati izvještaje koji će doprinjeti tom putu, zato sam i ja u to vrijeme davao veliku pažnju njihovom izvještavanju i vjerovao u ovu TV kuću!
Na ekranu se pojavio Senad Hadžifezović, jedan od voditelja dnevnika, počeo je da čita tekst u kojem se obračao građani Vogošće, "Kolona teretnih vozila od JNA je krenula iz Ilijaša u pravcu Vogoće, sa ciljem da iz PRETIS-ovih magacina podigne eksplozivno materijalna sredstva...!" Na kraju saopštenja, molio je sve građane Vogošće da izađu na ulice i svojim tijelima blokiraju vojne kamione koji su se kretali prema UNIS-ovoj fabrici.
Sa velikom dozom neizvjesnosti, šta će se te noći dešavati, otišao sam na spavanje! U ranim jutarnjim časovima, kada se bližio trenutak za ustajanje, umjesto sata za buđenje, probudili su me neprekidni rafali iz pušćanog naoružanja. Trznuo sam se iz sna i ustao da vidim šta se dešava. Pošto sam živio u zgradi na kraju Omldaniske, a put prema fabrici bio otvoren bez stambenih zgrada, lako sam došao do zaključka, da odjeci naoružanja dolaze iz pravca UNIS-ovog kompleksa. Ustao sam, ne čekajući alarm od sata i počeo se spremati. Nešto mi je govorilo da taj dan neću moći odraditi planirani zadatak. Potražio sam u telefonskom imeniku broj telefona TAS-ove kapije i odmah pozvao da provjerim dali je moguće doći na posao. Telefon je zvonio duže vremena nego što je bilo uobičajeno i taman kad je mom strpljenju doša kraj, neko se javi sa druge strane žice. Prestavio sam se po imenu i odmah ga upitah dali mogu da dođem na posao da uradim redovni remont na postorjenju. Sa druge strane javi se neki krupniji muški glas, kratko mi odgovori da ne dolazim, jer trenutno imaju nekih manjih problema, nakon čega spusti slušalicu, na dajući mi priliku za dodatna pitanja. Pomislih u sebi, a kavi su vam veći, ako vam je ovakva pucnjava po krugu fabrike predstavlja mali problem!
Tog dana nisam otišao na posao!
Iz radoznalosti krenuo sam u centar naselja da saznam, šta se tačno dešava. Sreo sam neke poznanike, koji su mi rekli da su "Patriotska liga" i "Vikićevi specijalci", u toku noći napali na PRETIS, iz magacina izvukli velike količine ručnih raketa, Zolja i Osa, koje su se mogle koristiti protiv oklopnih vozila. U toku napada su razoružali fabričko obezbjeđenje, radnike srpske nacionalnosti pustili kući, a muslimane kao svoju vojsku zadržali da i dalje čuvaju objekte.
U međuvremenu ljudi iz obezbjeđenja koji su pušteni kućama, otišli su prvo u Blagovca i ispričali šta se dešava u fabrici. Blagovčani su se odmah međusobno organizovali i krenuli u akciju spašavanja fabrike. Javili su kriznom štabu Vogošće o tome i tražili pomoć. Za tili čas u pomoć im je stigla Borina jedinica. Krenuli su zajedničkim snagama i veoma brzo ovladali fabrikom. Na putu prema kapiji iza koje su se nalazili magacini, susretali su se sa pojedinim borcima iz "Patriotske lige". Brzo su uspjeli likvidirati malobrojnu grupu vojnika, a obezbjeđenje koje su zatekli pustili su da idu svojim kućama. Po onome šta su zatekli, pretostavljali su da će uslijediti novi napadi i pokušaj pljačke. U išćekivanju napada rasporedili su se po okolnim zaklonima ispred glavne kapije. Preko puta kapije nalazila se mala crnogorićna šumica. U nju su se smjestili mještani Blagovca, Borini momci rasporedili se po okolnim zaklonima, a jedan bro ljudi ostao je na prijavnici da bi izgledalo sve kao što je uobičajno.
Nakon što se sve smirilo, Boro je sa svojim i ljudima iz Blagovca preuzeo kompletan kompleks UNIS-ovih tvornica, obezbjeđujući ga od eventualnih novih napada. Ponovo su vraćeni na posao radnici iz obezbjeđenja, isključivo srpske nacionalnosti i nastavili su dalje svoj posao čuvanja kompletnog kruga fabrike.
Saznanja da te noći nije bilo nikakvo kretanje vojnih vozila kroz Vogošću i saopštenje sa televizije da je bilo lažno, izgubio sam povjerenje i u ovu jedinu medijesku kuću kojoj sam tada vjerovao. Za stanovništvo Vogošće bilo je potpuno jasno da se TV YUTEL stavio pod komandu SDA i HDZ stranaka i apelom na stanovništvo, direktno je učestvovao u organizaciji napada na fabriku i veliku pljačku koja se desila te noći. Nakon ovog izvještavanja TV YUTEL više nisam gledao sa povjerenjem u njega, a koliko mogu da se sjetim, dvadesetak dana nakon toga i ta TV kuća se raspala po nacionalnim šavovima. Svako je krenuo svome narodu! Izvještaji o stradanjima ljudi u PRETIS-u bili su veoma kratki i netačni!
To je bila prekretnica za mnoge stanovnike Vogošće, koji su bili svjesni da će nakon ovoga događaja doći do novih napada, zbog čega se naglo povečavao broj dobrovoljaca za odbranu, stvarajući time realne mogučnosti da naselje ostane pod srpskom kontrolom.
Od tog dana, haos je zavladao po mnogim sarajevskim naseljima, a radnici više nisu odlazili na posao! Stranke na vlasti su gledale koja će prije da zaokruži svoju teritoriju, ne birajući sredsva za taj cilj, okrivljujući druge za isto ono što je svaka strana u sukobu radila!
Izuzimajući okolna sela, u kojim se već duži vremenski period na svim stranama organizovala vojska za odbranu, u samom naselju, osim policije, do tada je bila jedino malobrojna Borina jedinica, koja je bila namjenjena za odbranu Vogošće. Po naselju se pričalo, da je Vikić nakon borbi u fabričkom krugu, preko nekih svojih tajnih kanala ponudio Bori dva miliona maraka da napusti Vogošću i tako da priliku da on sa svojom jedinicom uđe u naselje i preuzme vlast. Bori Radiću, navodno je odbio njegovu ponudu i zahvaljujući tome i njegovim akcijama koje je izvodio u tom periodu, Vogošća i krug UNIS-ove fabrike ostali su pod srpskom kontrolom!
No comments:
Post a Comment